BlogNovosti

Intervju: Martin život bez televizije

By Svibanj 18, 2017 Studeni 19th, 2018 No Comments

MARTIN ŽIVOT BEZ TELEVIZIJE

Živjeti na svoj (neobičan) način

AUTORICA: Lorena, 14 godina

Tri kauča (…) okrenuta jedan prema drugome. Da imamo televizor, on bi zasigurno zamijenio jedan od njih te bi dva kauča bila usmjerena prema TV-u što jako ograničava druženje i razgovor. Kod nas nje nema pa su tri kauča usmjerena jedan prema drugome.

Marta ima devetnaest godina, živi u Zagrebu i na prvoj je godini preddiplomskog studija. Živjela je u Rijeci s mamom, tatom, starijom sestrom Laurom (22) i mlađim bratom Simonom (15). Završila je Salezijansku klasičnu gimnaziju. Kada se Martino ime spomene našoj školi, pojavljuju se osmjesi i rečenice učitelja Kakva je to krasna djevojka… Bila je učenica za primjer – kreativna, radišna, uporna, samozatajna… Čula sam neočekivanu i jako zanimljivu rečenicu: Marta i njezina obitelj nemaju televizor, odlučili su ne gledati televiziju. Tko danas živi bez televizije? Kako je živjeti bez nje? Potražila sam odgovore… Pitala sam Martu.

Živiš u obitelji bez televizije. Kako je došlo do toga? Kako takav život izgleda?

Na početku zajedničkog života  moji su roditelji odlučili da će živjeti „bez televizora“,  i da će tako nastaviti živjeti sa svojom djecom. Ne mogu znati što ih je na to potaklo jer je vjerojatno bilo više motiva… Tata kao student nije imao televizor, a mama se k njemu nakon vjenčanja preselila iz rodne Belgije. Televizija po meni i nije toliko nužna stvar. Čudno mi je o tome razmišljati na način kao da je ona nešto što mi u obitelji „nemamo“. Jednostavno živimo bez nje. I ja sam neizmjerno zahvalna roditeljima što smo imali priliku tako živjeti. Kada je dosadno, nužno tražimo zajedničku zanimaciju (otuda i velika količina društvenih igara koje imamo), razgovaramo, sjedimo u dnevnom boravku na kaučevima i pričamo, smijemo se… A kada poželimo pogledati kakav dobar film ili seriju, upalimo laptop i sami donosimo odluku: gledat ćemo jednu, dvije, tri epizode – ali one koje mi izaberemo.

Kako saznajete vijesti i aktualnosti?

Radio! Gotovo je uvijek upaljen… pogotovo u kuhinji. Za vrijeme obroka se gasi – ili stišava. Da nas ne ometa previše. Aktualnosti tako uglavnom doznajemo na radiju u večernjim vijestima u 22 sata koje tata sluša svaki dan, a mi mu se nerijetko pridružimo. Međutim, čitamo i dnevni tisak, a svatko od nas voli i neki od časopisa pa onda ispada da je kod nas bogata ponuda novinskog materijala.

Koristite li, uz radio koji si spomenula,  i neki drugi medijski uređaj koji zamjenjuje televizor?

Imamo računalo koje koristi tata, uglavnom za uređivanje fotografija, te imamo tri laptopa; sada svatko od nas djece ima svoj – sestri i meni je potreban za faks, a brat i mama dijele svoj. Imamo i mobitele, svi osim tate koji nema mobitel – o čemu bi se mogao napisati  još jedan intervju, cijeli novinarski rad. Imamo i dosta fotoaparata, i to onih profesionalnijih. Tata se bavi fotografijom, a ja ga već dosta dugo nasljeđujem u tome.

Kako izgleda vaš dnevni boravak?

Dnevni boravak je moja najdraža prostorija. Prava domaća atmosfera, s ne baš savršeno usklađenim bojama ili stilski određenim namještajem. Puno je stvari: veliki stol koji može služiti za učenje, zajednički nedjeljni ručak ili kao stol za stolni tenis. Puno je knjiga na policama sobne vitrine, a ima ih i po stolicama, ma svugdje… U dnevnom boravku su i klavir, koji ja inače sviram, bratova gitara i sestrino violončelo. Tu su i tri kauča okrenuta jedan prema drugome. Da imamo televizor, on bi zasigurno zamijenio jedan od njih te bi dva kauča bila usmjerena prema TV-u što jako ograničava druženje i razgovor. Kod nas je nema pa su tri kauča usmjerena jedan prema drugome. Često tu sjedimo, provodimo vrijeme, učimo, čitamo, samo odmaramo.

Mislite li da se u obitelji družite  kvalitetnije i da više razgovarate nego ljudi koji svoje vrijeme provode u gledanju televizije?

Teško je na taj način uspoređivati. Ali mislim da da. Obiteljski život je život zajedništva u kojemu su odnosi otvoreni, iskreni, bliski, gdje gledamo drugu osobu, razgovaramo, igramo se, raspravljamo, svađamo… I u takvoj obitelji nije potreban još jedan „član“ koji će biti dežurna izlika za druženje, savršena zamjena za razgovor, koji ublažuje dosadu, koji stvara napetosti, koji… Kolika je uloga televizije? Moji roditelji su smatrali da uloge možemo ostvariti i bez nje. Mislim da ih i ostvarujemo.

Gledate li televiziju kod drugih?

Ljetujemo kod bake i djeda i oni imaju televiziju. Dosta vremena provodili bismo ležeći pred televizijom. To je sve bilo kod maminih roditelja u Belgiji, tako da je jedina slika televizije koju imamo ona belgijska. U gostima mi smeta uključena televizija. Svima odvlači pozornost pa se komunikacija i druženje uvijek nužno „razvodne“. Život bez  televizije ograničava dotok informacija. Katkad dobro dođu u razgovorima s prijateljima i poznanicima. Ponekad smo znali zaželjeti televiziju kada se prikazuju sportske utakmice, a danas ih možemo pratiti na internetu. Nekada smo morali slušati na radiju  ili ići kod prijatelja, susjeda u goste.

Imaš li poruku za one koji će ovo čitati? Kako provesti slobodno vrijeme u svom domu ?

Teško je drugima mijenjati navike i savjetom ih potaknuti na promijene – jer korištenje slobodnog vremena je bitno, ali jako često zanemareno. Često mi je teško ugasiti laptop, zvuk na mobitelu da mi poruke na Whatsappu ne odvlače pažnju. Kako je tek teško kada moraš ugasiti i televiziju? Društvene igre svima bih preporučila. Mi u slobodno vrijeme planiramo što bismo i kako mogli fotografirati, odlazimo u prirodu dodirnuti je objektivom i šetati.

U osnovnoj školi dobila si brojne literarne i novinarske nagrade, ostvarila si zapažene rezultate u natjecanjima znanja, ali i na foto-natječajima. Što si odlučila studirati?

Na studiju sam Socijalne pedagogije. Oduvijek sam znala da želim raditi s ljudima. U srednjoj školi sam se uključila u rad Salezijanskog oratorija u Rijeci u kojemu sam bila animator, a kasnije svim srcem radila u pripremi raznih programa za djecu i mlade. Taj volonterski rad u meni je ojačao želju za osobitim pomaganjem onima kojima je to najpotrebnije. Presretna  sam jer ću uz ovaj studij imati priliku to ostvariti. Znam, zvuči izazovno. Na meni je da te izazove prihvatim i dam najbolje od sebe.

Sretno, Marta!

 

Dodatak:

SLOBODA u Irskoj

Marta Radić je u osmom razredu na međunarodnom literarnom natječaju Mlada vilenica dobila prvu nagradu u svojoj kategoriji s pjesmom „Sloboda“  prevedenom na slovenski, a zatim na engleski i irski. Imala je čast biti dijelom irske pjesničke manifestacije u gradu Limericku gdje je govorila svoju pjesmu na hrvatskom i engleskom, a pročitana je i irska varijanta Martine pjesme.

SLOBODA

Pružim ruku,

A u ruci dio mora,

Kamen se kotrlja.

Zamahnem

I odleti u daljinu.

Leteći prema stijeni

Radosno misli:

„Napokon sloboda!“

A onda udari o stijenu,

Nastanu dva kamena

I ponovo se stope s

Krhkom staklastom površinom.

SAOIRSE

Síneam amach mo lámh

laistigh de chlúdach na mara,

tá cloch beag ag casadh.

Luascaim mo ghéag

aer i bhfad uaim.

Ag eitilt i dtreo na haillte,

smaoinaíonn sé go sonasach:

„Saoirse faoi dheireadh!“

Ach ag bualadh i  gcoinne na haillte,

meadaíonn ceann amháin faoi dhó

agus meascann siad arís

mar dromchla chomh

séimh le ghloinne.

Izvori ilustracija:

  1. Dnevni boravak – http://hngideas.com/wp-content/uploads/2015/09/Light-but-Bright-living-room.jpg
  2. Televizija – https://www.jabuka.tv/wp-content/uploads/2015/05/rt6435_your-event-company-on-tv@2x.jpg